Petition Deutsch
Ebu Hamza - Presuda
Bosna i Hercegovina i njene institucije ne žele ili neće da riješe moj slučaj. Obraćam Vam se sa molbom da iskoristite svoje nadležnosti i ovlasti, te zakonske okvire da mi pomognete u
rješavanju mog slučaja. Ne bih se odlučio na ovaj korak da mi nije postalo sasvim jasno da državne institucije ne žele ili neće da riješe moje zahtjeve, žalbe i apelacije. Iako su prek... Imad al-Husin, zv. Abu HamzaPoštovani,
Bosna i Hercegovina i njene institucije ne žele ili neće da riješe moj slučaj. Obraćam Vam se sa molbom da iskoristite svoje nadležnosti i ovlasti, te zakonske okvire da mi pomognete u rješavanju mog slučaja. Ne bih se odlučio na ovaj korak da mi nije postalo sasvim jasno da državne institucije ne žele ili neće da riješe moje zahtjeve, žalbe i apelacije. Iako su prekoračili sve rokove za odlučivanje, oni ignorišu moje zahtjeve i urgencije koje sam na njih pisao.
29.1.2008. godine ECHR je privremeno zaustavio moju deportaciju dok Ustavni sud BiH ne odluči o mojoj apelaciji (AP-1222/07) i sedam dana iza toga (application no. 3727/08 – AL-HUSIN V. BIH).
4.10.2008. godine Ustavni sud djelimično usvaja apelaciju AP-1222/07) i ukida se presuda Suda BiH (U-1172/07) od 21.1.2008. god. i presuda (Uvl-03/08) od 14.3.2008 i vraća Sudu BiH obje presude da u roku od 60 dana razmotre povredu člana 8 Evropske konvencije.
6.10.2008. godine agenti BiH me hapse kaubojskom akcijom, bez naloga i mogućnosti kontakta s advokatom, te me na prevaru stavljaju u Imigracioni centar u Lukavici na osnovu Rješenja Službe za poslove sa strancima (UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08) koje se zasnivalo na osnovu odluke Ustavnog suda (U-1172/07).
28.10.2008. godine Ustavni sud je odbio odluku o privremenoj mjeri (AP-330/08).
17.11.2008. godine Državni sud po uputstvu Ustavnog suda ponovo razmatra apelaciju Uvl-03/08 i opet bez mog prisustva odbija tužbu (U-749/08).
17.11.2008. godine Državni sud uvažava tužbu (U-1172/07) i poništava se u dijelu kojim je meni naloženo da napustim BiH (U-730/08). Tu se predmet vraća tuženom na ponovno rješavanje. Zakonski rok je 60 dana.
30.12.2008. godine Sektor za azil Ministarstva sigurnosti uputio je Državnom sudu vanredni lijek – zahtjev za preispitivanje sudske odluke (UP-1-41-1-216-11/07) gdje se traži od Suda preinaka ili ukidanje presude (U-730/08) od 17.11.2008. godine, jer on nije nadležan za odlučivanje po mom predmetu, već je za to nadležna Služba za poslove sa strancima.
31.12.2008. godine Ustavni sud usvaja zahtjev za privremenu mjeru (AP41/09), gdje se nadležnim organima javne vlasti BiH nalaže da ne preduzimaju niti jednu radnju s ciljem mog prisilnog udaljavanja iz zemlje.
Iz prethodno navedenog vidi se da je moj predmet kod Sektora za azil u Ministarstva sigurnosti već od 17.1.2009. godine, otkad je prošlo 60 dana, a nije ništa urađeno po pitanju rješavanja odluke Državnog suda, nego je potegnut vanredni pravni lijek za ispitivanje odluke od 30.12.2008. godine.
Državni sud također nije postupio po uputstvu Ustavnog suda i odbio je tužbu bez ikakvog preispitivanja mog slučaja (U-749/08). Čak me nisu ni pozvali.
Inače, u Imigracionom centru sam od 6.10.2008. godine i svaki mjesec mi produžavaju pritvor zbog toga što sam navodno „prijetnja sigurnosti BiH“. Već je nastupio peti mjesec kako sam razdvojen od svoje porodice i svoje bolesne žene koja se ne može brinuti ni sama o sebi a kamoli o naših petero djece od kojih je četvero maloljetno. Ona je nedavno prošla kroz operaciju zbog raka dojke, koja joj je morala biti amputirana, a zatim kroz teške hemoterapije i zračenje. U Centru sam dobio tromb u lijevoj nozi sa bolovima i edemom, a zaradio sam i krv u stolici zbog problema s prostatom. Inače bolujem od astme, a sada imam i problema s kičmom. Što se tiče mog psihičkog stanja na rubu sam ludila, jer ne znam zašto sam i zbog čega tu – niko mi nije dao nikakve dokaze ili sudsku odluku. Zato Vas molim ako mi možete ikako pomoći, ako ništa zbog toga da mi date objašnjenje kojim bih nekako mogao objasniti svojoj djeci zbog čega sam tu gdje jesam.
Stavljen sam pod nadzor na osnovu zakona koji nema nikakve veze sa mnom, jer kad se rješavao moj slučaj na snazi je bio drugi zakon prije ovog koji je donesen 2008. godine (Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu – „Službeni glasnik BiH“ broj 36/08) koji ne predviđa ovako stroge i radikalne postupke kao što je stavljanje pod nadzor. Po pravilniku Ministarstva sigurnosti stavljanje pod nadzor je prvi korak ka deportaciji stranaca, a i ECHR i Ustavni sud su naredili BiH da me ne smiju deportovati, ali BiH izgleda nema političku volju da to ispoštuje.
Zato Vas molim da mi to neko objasni, da li BiH vlada po zakonu ili po političkoj volji bez obzira da li se time poštuju ljudska prava i izvršuju obaveze prema Bih.
29.1.2008. godine ECHR je privremeno zaustavio moju deportaciju dok Ustavni sud BiH ne odluči o mojoj apelaciji (AP-1222/07) i sedam dana iza toga (application no. 3727/08 – AL-HUSIN V. BIH).
4.10.2008. godine Ustavni sud djelimično usvaja apelaciju AP-1222/07) i ukida se presuda Suda BiH (U-1172/07) od 21.1.2008. god. i presuda (Uvl-03/08) od 14.3.2008 i vraća Sudu BiH obje presude da u roku od 60 dana razmotre povredu člana 8 Evropske konvencije.
6.10.2008. godine agenti BiH me hapse kaubojskom akcijom, bez naloga i mogućnosti kontakta s advokatom, te me na prevaru stavljaju u Imigracioni centar u Lukavici na osnovu Rješenja Službe za poslove sa strancima (UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08) koje se zasnivalo na osnovu odluke Ustavnog suda (U-1172/07).
28.10.2008. godine Ustavni sud je odbio odluku o privremenoj mjeri (AP-330/08).
17.11.2008. godine Državni sud po uputstvu Ustavnog suda ponovo razmatra apelaciju Uvl-03/08 i opet bez mog prisustva odbija tužbu (U-749/08).
17.11.2008. godine Državni sud uvažava tužbu (U-1172/07) i poništava se u dijelu kojim je meni naloženo da napustim BiH (U-730/08). Tu se predmet vraća tuženom na ponovno rješavanje. Zakonski rok je 60 dana.
30.12.2008. godine Sektor za azil Ministarstva sigurnosti uputio je Državnom sudu vanredni lijek – zahtjev za preispitivanje sudske odluke (UP-1-41-1-216-11/07) gdje se traži od Suda preinaka ili ukidanje presude (U-730/08) od 17.11.2008. godine, jer on nije nadležan za odlučivanje po mom predmetu, već je za to nadležna Služba za poslove sa strancima.
31.12.2008. godine Ustavni sud usvaja zahtjev za privremenu mjeru (AP41/09), gdje se nadležnim organima javne vlasti BiH nalaže da ne preduzimaju niti jednu radnju s ciljem mog prisilnog udaljavanja iz zemlje.
Iz prethodno navedenog vidi se da je moj predmet kod Sektora za azil u Ministarstva sigurnosti već od 17.1.2009. godine, otkad je prošlo 60 dana, a nije ništa urađeno po pitanju rješavanja odluke Državnog suda, nego je potegnut vanredni pravni lijek za ispitivanje odluke od 30.12.2008. godine.
Državni sud također nije postupio po uputstvu Ustavnog suda i odbio je tužbu bez ikakvog preispitivanja mog slučaja (U-749/08). Čak me nisu ni pozvali.
Inače, u Imigracionom centru sam od 6.10.2008. godine i svaki mjesec mi produžavaju pritvor zbog toga što sam navodno „prijetnja sigurnosti BiH“. Već je nastupio peti mjesec kako sam razdvojen od svoje porodice i svoje bolesne žene koja se ne može brinuti ni sama o sebi a kamoli o naših petero djece od kojih je četvero maloljetno. Ona je nedavno prošla kroz operaciju zbog raka dojke, koja joj je morala biti amputirana, a zatim kroz teške hemoterapije i zračenje. U Centru sam dobio tromb u lijevoj nozi sa bolovima i edemom, a zaradio sam i krv u stolici zbog problema s prostatom. Inače bolujem od astme, a sada imam i problema s kičmom. Što se tiče mog psihičkog stanja na rubu sam ludila, jer ne znam zašto sam i zbog čega tu – niko mi nije dao nikakve dokaze ili sudsku odluku. Zato Vas molim ako mi možete ikako pomoći, ako ništa zbog toga da mi date objašnjenje kojim bih nekako mogao objasniti svojoj djeci zbog čega sam tu gdje jesam.
Stavljen sam pod nadzor na osnovu zakona koji nema nikakve veze sa mnom, jer kad se rješavao moj slučaj na snazi je bio drugi zakon prije ovog koji je donesen 2008. godine (Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu – „Službeni glasnik BiH“ broj 36/08) koji ne predviđa ovako stroge i radikalne postupke kao što je stavljanje pod nadzor. Po pravilniku Ministarstva sigurnosti stavljanje pod nadzor je prvi korak ka deportaciji stranaca, a i ECHR i Ustavni sud su naredili BiH da me ne smiju deportovati, ali BiH izgleda nema političku volju da to ispoštuje.
Zato Vas molim da mi to neko objasni, da li BiH vlada po zakonu ili po političkoj volji bez obzira da li se time poštuju ljudska prava i izvršuju obaveze prema Bih.
U Sarajevu, 15.2.2009. godine
| < « | » > |
|---|